Leblebija (Cicer arietinum) je biljka koja spada u grupu mahunarki (leguminoza), tačnije bobova. Dosta se koristi za ljudsku ishrana, međutim postoje i sorte koje su namenjene za hranjenje stoke.

Ovo povrće se naziva još i naut, slanutak ili slatki pasulj. Poreklo je sa bliskog istoka gde se gajio za ljudsku ishranu pre više hiljada godina. Koristi se u svežem stanju za pripremanje variva, a od suve se pravi brašno. To brašno od leblebije se može koristiti za zapršku jelima ili za izradu raznih namaza.

Iako spada među ređe biljke koje sa gaje kod nas, sasvim je sigurno da će se postepeno površine pod leblebijom povećavati. Razlog za to je kvalitet koji ima i njen uticaj na ljudsko zdravlje. Iz tog razloga se može očekivati i pojačano interesovanje za organsku proizvodnju, jer će to kupci više tražiti. Preporučuje se gajenje leblebije kao zamena za uzgoj soje, jer se povećava broj alergija na belančevine soje.

Izgled

Leblebija u visinu naraste od 25 – 50 cm. Usled dugog perioda uzgoja i lokacija koje su međusobno udaljene, selekcijom su stvorene sorte koje se u nekim svojim karakteristikama mogu značajno razlikovati.

Listovi su različitih veličina i paperjasti su usled sitnih dlačica koji se nalaze na njima. Veoma se često dešava da postoje lisne grančice na kojima su naizmenično ili parno sa dve strane složeni listovi (pomalo liči na list bagrema).

Koren ove biljke prodire u zemljište do dubine od oko 80 cm i dobro je razgranat. Na taj način biljka može dobro da napreduje u uslovima umerenije sušnih perioda tokom godine.

Cvetovi su u osnovi bele boje sa nijansama plave ili ružičaste boje različitog intenziteta.

Semenke se nalaze smeštene u mahunama i obično bude od 1 do 3 semenke u jednoj mahuni. Kada se osuše imaju napravilan ovalno-orašasti izgled i svetlo su smeđe boje. Postoje i varijeteti koji mogu biti u drugim bojama, ali se ređe sreću na našim prostorima.

kako izgleda seme leblebije

slika sa pixabay.com

Gajenje leblebije

Osnovna obrada zemljišta počinje u jesen dubokim oranjem, a nastavlja se u proleće predsetvenim radovima. Kada bi se trebala uporediti sa drugim kulturama koje se gaje kod nas, sam tok proizvodnje naviše liči na gajenje soje.

Kada je u pitanju plodored preporučuje da ide u vreme kada su na redu mahunarke. Razlog za to je opterećenje zemljišta sa korenom, jer što se tiče štetočina i bolesti bi se skoro ona mogla gajiti kao monokultura (ovo sa monokulturom je samo teoretski i treba izbegavati).

Kako je leblebija (naut) kod nas još ređa biljka, treba biti oprezan prilikom nabavke semena. Setva se obavlja sa međurednim razmakom od 50 do 70 cm, ameđuredni razmak biljaka ide na oko 10 do 20 cm.

Prilikom određivanja ovih razmaka najbolje je poslušati preporuke proizvođača semena, nema potrebe za nekim eksperimentisanjem na njivama. Dubina na koju se polaže seme leblebije jeste oko 5 cm.

Prilikom okopavanja treba obratiti pažnu jer deo korena zna da se nalazi plitko pod zemljom. Jeste da koren leblebije prodire do 80 cm, međutim dobro je razgranat i deo je uz površinu.

njiva gde se gaji

preuzeto sa pixabay.com

Setva leblebije bi se trebala obaviti u drugoj polovini aprila meseca, to se smatra optimalnim periodom. Prihrana se obavlja stajskim đubrivom u periodu osnovne obrade zemljišta i veštačkim đubrivima koja treba uskladiti sa analizom zemljišta.

Zaštita zasada pod ovom biljkom je ograničena uglavnom na suzbijanje korova i međuredno kultiviranje. Navodnjavanje je preporučljivo ukoliko se desi sušni period tokom porasta lisne mase i razvoja mahune.

njiva sa zasadom

izvor – puffycarrot.com

a

Bolesti i štetni insekti

Velika prednost pri proizvodnji leblebije predstavlja jako retka proizvodnja u dužem nizu decenija. To je praktično dovelo do toga da bolesti i nametnici ove biljke nisu rašireni na našim prostorima. To je veliki plus za one koji se odluče za proizvodnju.

Povremeno se na njima mogu razviti kolonije lisnih vaši, međutim to prođe bez značajnijih posledica. Od bolesti se mogu pojaviti neke vrste mozaičkih oboljenja u periodima kada je toplo i vlažnost vazduha visoka.




Skladištenje

Berba leblebije se obavlja krajem avgusta meseca, a na većim površinama se radi mašinski poput soje. Pozitivna stvar je zbog rasporeda mahuna i manjeg broja semenki u njima da je dozrevanje prilično ujednačeno.

Vreme berbe se može odrediti stanjem zelene mase biljke koja počinje da se suši i pregledom stanja mahuna na par mesta u njivi.

Branje leblebije na manim površinama se obavlja ručno i to treba uskladiti sa tim da li će se sušiti ili upotrebljavati u svežem stanju. Ukoliko se koristi kao sveže, tad se beru nedozrele mahune i seme se iz njih vadi ručno. U tako svežem stanju se mogu čuvati desetak dana u frižideru.

Tema na poljoinfo forumu: