Šećerna repa ( Beta vulgaris var. saccharifera ) je biljka koja se gaji radi dobijanja šećera. Poreklo šećerne repe je isto kao cvekli ili blitve, a potiču sve od morske repe (Beta vulgaris maritima). Spada među glavne ratarske kulture na našim prostorima, obavezno je da se gaji u plodoredu. Ovo je dvogodišnja biljka ali se u ratarstvu gaji kao jednogodišnja.

U meri koliko treba voditi računa kako ćemo je gajti isto je važno odabrati pravi trenutak kada će početi vađenje šećerne repe. Prerani ili prekasno vađenje daće koren koji je slabijeg kvaliteta koja će teže podneti i kasnije skladištenje do početka prerade.

Postojanje šećera u repi je zabeleženo i ranije, ali se priča počinje razvijati tek nakon 1747 godine kada je Andreas Sigismund Marggraf utvrdio da se najbolji rezultati mogu postići iz bele repe. Tek 1801 godine se otvara prva fabrika za preradu šećerne repe u Prusiji (to mesto se sada nalazi u Poljskoj), mada je tada prosek saharoze bio oko 5% – 6%. Uspešnom selekcijom se to dovelo da sada šećerna repa ima udeo od oko 20% saharoze.

Izgled

Izgled šećerne repe je karakterističan, jer ima veliki mesnati koren koji je pri vrhu pljosnat i iz njega izlazi rozera listova.Boja korena je bela, a iz glavnog korena izlazi određeni broj sporednih manjih. Korijen repe sadrži  oko 75% vode, oko 17% šećera, a 8% pulpe, ali moramo napomenuti da količina šećera može da varira od 10% pa sve do 25%. Pulpa se sastoji najviše od celuloze i koristi se nakon obrade za ishranu stoke.

Saharoza se stvara fotosintezom u listovima i potom se skladišti u korenu.

Listovi su široki i rastu prektično direktno iz korenovog vrata stvarajući lisnu rozetu, rastu do visine od 35cm. Liasovi su različitih veličina u rozeti a oblik im je jajolik ili srcolik.

U drugoj godini se razvija cvetna stabljika koja je obično 1,2 m visine. Semenke koje se formiraju imaju okruglas oblik ili kao bubreg.

izgled secerne repe – slika pruzeta sa sjta seedalliance.org

Fenofaze u razvoju šećerne repe:

  1. Setva
  2. Klijanje klice iz semena
  3. Klica probija površinu zemlje
  4. Kotiledoni horizontalno položeni; vidljiv prvi list
  5. Razvijena dva lista
  6. Razvijena četri lista
  7. Razvijeno šest listova
  8. Potpuno zatvaranje redova
  9. Koren dostigao veličinu za vađenje

Gajenje šećerne repe

Šećerna repa se gaji u plodoredu, a kao loši predusevi se navode oni koji se kasno skidaju sa njiva ( kukuruz, suncokret i slično). Preporuka je da se šećerna repa seje tek svake četvrte godine na istoj parceli. Kao dobre predkulture su mahunarke, leguminoze (lucerka i detelina) i stne žitarice jer su to ratarske kulture koje se ranije skidaju sa polja..

U jesen je potrebno odraditi oranje na dubinu oko 30cm, što će pomoći da se plod razvije na pravilan način. Ovo oranje u jesen treba obaviti početkom oktobra. Prvo đubrenje veštačkim đubrivima se obavlja u sklopu predsetvene pripreme zemljišta.

Predsetvenoj pripremi treba posvetiti više pažnje jer ona omogućava da šećerna repa ima pravilan razvoj u prvoj fazi rasta. Dubina do koje treba da ide obrada je oko 7 cm, što daje dovoljno mesta za početni razvoj korena, ali istovremeno omogućaca da par cenitimetara ispod semena budu stabilni uslovi. Ovu operaciju treba obaviti samo koji dan pred sejanje, a može baš i na dan kada će se raditi setva.

Setva šećerne repe se obično obavi polovinom marta, ali je nephodno pratiti savete stručnjaka za svaku godinu. Raspon setve šećerne repe se može kretati od početka marta do druge nedelje u aprilu mesecu.Ranijom setvom ako uslovi dozvole bolje će se iskoristiti zimsk vlaga, a biljkama obezbediti duži period vegetacije.

Seme šećerne repe su polaže na dubinu od 2 do 4 cm, a setva se obavlja sa pneumatskim sejalicama. Kao razmak između redova šećerne repe je preporučeno da bude 50 cm, a rastojanje biljaka u redu može biti oko 17 cm (ovde oko tačnijeg restojanja biljaka unutar reda treba postupiti prema preporuci proizvođača semena) .

šećerna repa na njivi – slika pruzeta sa poljoinfo.com

U periodu kada biljke na njivi imaju između 2 i 4 lista se radi prvo kultiviranje radi suzbijanja korova, obično na dubini oko 3 cm. Šećerna repa su kultivira obično 3 puta sa tim da svako sledeće se obavlja na većoj dubini.

Ukoliko ima mogućnosti može da se obavlja navodnjavanje, za ovom agrotehničkom merom sve više ima potrebe u poslednje vreme. Mada se za vreme sušnog perioda ne mogu primetiti prevelike štete na njivi, treba znati da je prisustvo vode neophodno za razvoj kvalitetnog korena.

Tokom sušne godine dolazi do manjeg korena i istovremeno većeg procenta prisutnosti šećera. Sa druge strane preterano prisustvo vode dovodi do većeg korena međutim sa manjim udelom šećera u ukupnoj masi. Iz tog razloga ne znači da je bolje što više zalivati, prema nekim istraživanjima je rečeno da je dovoljno 320 mm.

šećerna repa na depou – slika preuzeta sa poljoinfo.com

Bolesti i štetočine

Štetočina šećerne repe su:

  • siva repina pipa ( Bothynoderes punctiventris)
  • crna repina pipa ( Psalidium maxillosum )
  • repina korenova vaš (Pemphigus fuscicornis)
  • repin moljac (Scrobipalpa ocellatella)
  • repina nematoda (Heterodera schachtii)
  • kupusna sovica (Mamestra brassicae)
  • zelena breskvina vaš (Myzus persicae)
  • repina mrvica (Atomaria linearis)
  • kasida šećerne repe (Cassida spp.)
  • mali repin surlaš (Lixus scrobicollis)
  • blitvina pipa (Lixus junci Boh.)
  • usklične sovice (Agrotis exclamationis)

Bolesti šećerne repe bi se mogle podeliti na one koje napadaju list i na drugu grupu koja napada koren. Ovde ćemo navesti neke od njih.

  • pegavost lista šećerne repe (Cercospora beticola ) – poznata kao i siva pegavost lista
  • trulež korena šećerne repe  (Rhizoctonia solani) – poznata pod nazivom rizoktonija
  • ljubičasta trulež korijena ( Rhizoctonia violacea, Heliobasidium purpureum)
  • pepelnica ( Erysiphe betae)
  • rizomanija je virusne bolesti gde uzročnik (BNYVV) prenosi gljiva Polymyxa betea
  • fuzariozno uvenuće i trulež korijena (Fusarium oxysporum)
  • crna pjegavost (Alternaria tenuis)
  • rđa (Uromyces betae)
  • vlažna trulež korijena (Erwinia carotovora)
  • krastavost korijena (Streptomyces scabies)
  • bakteriozni rak (Agrobacterium tumefaciens)





Berba i skladištenje

Vađenje šećerne repe počinje kada nastupi tehnološka zrelost korena. To se može odokativno utvrditi jer u toj fazi počinju da se suše donji listovi intenzivnije i usled toga se smanjuje nalivanje šećera u biljki.

Preporučuje da se obavezno obavi laboratoriska analiza da bi se utvrdila količina šećera, a kao neka donja granica za rentabilnost se uzima vrednost od 15,5 % saharoze.

Kombajni za vađenje šećerne repe trebaju biti dobro podešeni, da bi pravilno sekli koren i da nebi oštećivali koren. Sa samog korena se treba što je moguće više ukloniti zemlje.

Šećernu repu treba nakon vađenja što je pre moguće otpremiti do šećerane. Ukoliko se izvađen koren ostavi na njivi dolazi do opadanja kvaliteta i nakon toga se ostvaruje niža cena pri predavanju.Šećerna repa treba da se slaže u uske i dugačke prizme.

U slučaju da se desi da koren ostaje duže na njivi i da se očekuje dolazak značajno hladnijeg vremena treba donji deo gomile do visine od 30 cm zagrnuti sa zemljom. Ukoliko se zna da će repa ostati duže na njivi pri odabiru mesta gde će se slagati povesti računa da se omogući pristup kamionima i kada su lošiji vremenski uslovi.

Teme na poljoinfo forumu kojesu povezane sa šećernom repom.