Potkornjak (Scolytus rugulosus) je vrsta insekta koji se teško uočava, jer živi u kori ili samom stablu koje je napao. Ova štetočina se obično može pronaći u voćnjacima i to tokom jeseni, jer tad ulazi u drvo koje je slabijeg izgleda. Uzrok takvog stanja samog drveta može biti suša, loše održavanje, oštećenje zbog glodara, životinja i slično.

Njegovo prisustvo se ustanovljava ukoliko se na kori i granama primeti čitav niz sitnih rupa. Ako se ovaj insekt prenamnoži, može se desiti da potkornjak napadne i stabla koja su u potpunosti zdrava. Najčešće se može pronaći u šumama, ali i u voćnjacima, vinogradima i u ukrasnom drveću, posebno ako se oni gaje ekstanzivno.

Prva rupa se uglavnom pravi odmah ispod nekog mladog pupoljka, jer drvo tu ima manju gustinu. Ovaj insekt je poznat i pod nazivom mali voćni potkornjak.

Izgled i karakteristike

Veoma ih je teško primetiti, jer su u pitanju sitni insekti čija veličina varira između 1 i 8 mm. I ženke i mužjaci su sličnog izgleda; boja im je crna ili smeđa, a telo valjkasto ili zaobljeno. Poseduju par antena na glavi i tri para kratkih nogu na trupu.

odrastao insekt potkornjak

izvor – carozahrady.sk

Gusenice ovog insekta su duguljastog oblika i bele, a glava im je nešto tamnija od ostatka tela. Nemaju noge i kreću se kroz koru drveta isključivo tako što je grizu. Obično dostignu veličinu od 4 mm pre nego što pređu u stadijum lutke.

Ciklus razvoja

Ovaj insekt prezimljava kao odrasla larva tako što se ubušava u hodnike ispod kore drveta. Potkornjak ima dve generacije godišnje. Karakterističan je po tome što se prva javlja već u rano proleće, negde sredinom marta meseca. Nakon četiri nedelje, transformiše se u imago i odmah kreće u potragu za partnerom za parenje.

Posle obavljene kopulacije, ženke buše hodnike u korama drveća koji su duboki između 1,5 do 3 cm. U svaki od njih, one polažu oko 50 jaja, a svaka tokom života može da stvori oko 150 novih jedinki. Iz njih se kroz tri nedelje ispile larve, koje odmah počinju da se hrane korom drveta i sokovima iz nje.

Na svakom kraju hodnika, gusenica na kraju napravi i jednu komoru u kojoj će se učauriti. Tokom jula i avgusta meseca, stvaraju se imaga druge generacije ovog insekta. Oni takođe počinju odmah da se hrane, pare i polažu jaja.




Šteta koju pravi potkornjak

U našim krajevima najviše ih ima u šumama, ali i u voćnjacima. Zbog toga najviše na oprezu trebaju biti vlasnici zasada jabuka, krušaka, trešnji i šljiva. Potkornjak posebno voli ova stabla, jer su ona relativno meka, a puna sokova kojima se hrani.

Ovo je jedna od retkih vrsti insekata kod koje su i larve i odrasle jedinke podjednako opasne. U oba slučaja, oni se hrane tako što buše rupe u korama drveća i na taj način oštećuju celo drvo. Posebno su opasni ukoliko se pojave u većem broju.

Šteta koju pravi mali voćni potkornjak će biti manja ako se na vreme primete rupice na granama i stablima. To je posebno važno za zasade jabuke koji su mlađi od 5 godina, jer u tom slučaju može doći do potpunog propadanja voćnjaka.

Mere zaštite i suzbijanje

Potrebno je pratiti stanje stabala redovnim pregledima i povremenim otresanjem svakog drveta. Opšti savet je održavati voćnjak u dobrom stanju i redovno obavljati navodnjavanje i đubrenje. Kao preventivna mera preporučuje se uklanjanje onih grana ili stabala koja su zahvaćena napadom ovog insekta. Njih je potrebno odseći i uništiti spaljivanjem na mestu van voćnjaka.

štetni insekt pravi rupu u stablu

preuzeto sa pnwhandbooks.org

Još jedan od načina kako eliminisati potkornjak jeste postavljanje mirisnih (aromatičnih) zamki. One se sastoje od crvenih ploča koje su lepljive i posuda napunjenih alkoholom razređenim sa istom količinom vode. One su korisne samo na proleće, odnosno u periodu pre početka vegetacije. Ove zamke će privući sve odrasle forme koje se nalaze u neposrednoj blizini i na taj način sprečiti njihovo razmnožavanje.

Tokom proleća i letnjih meseci po potrebi se može pristupiti primeni insekticida koje vam preporuče stručna lica, uz obraćanje pažnje na karencu. Najpovoljniji momenat je u vreme kad ženke polažu jaja, jer se na taj način može sprečiti pojava čitave generacije.