Zelena salata (Lactuca sativa) je biljka koja se razvija dve godine, međutim kao povrtarska kultura se gaji samo jednu godinu. Plodom se u povrtarskom smislu smatra glavica koja se ubere pre cvetanja. Postoji podela na dve grupe prva je sa puterastim listovima (maslenke) i salate sa hrskavim listovima.

Sam početak selekcionisanja je započeo u starom Egiptu i išao je na dobijanje ulja iz semenki salate, međutim tek u periodu Grka i Rimljanja je selekcija krenula ka tome da se zelena salata koristi kao lisnato povrće.

Period kad se najviše gaji jeste sam početak proleća ili čak i zimi u plastenicima, razlog je taj što niže temperature sprečavaju da biljka krene u fazu cvetanja. Postoji veliki broj sorti salata, pa i jedna pod nazivom woju koja je karakteristična što se pušta stabljika da raste i potom se bere i koristi u kuhinji (slično kao špargla).

Izgled

Zelena salata obično u visinu naraste od 15 do 30 cm u fazi glavice. Listovi su uglavnom zelene boje i to u nijansama od žutozelene do plavičasto zelene, a postoji i dosta vrsta sa crvenkastom bojom lišća. Listovi uglavnom imaju ravan rub, dok se u poslednje vreme pojavljuju sotre sa naboranim ivicama listova. Treba spomenuti dve glavne vrste, sorte lisnate zelene salate i glavičaste sorte salata.

Cvetna stabljika raste u visinu do 1 m, a na njoj se razvijaju žuti cvetovi. Seme salate je svetlo smeđe boje i izduženo je sa dužinom od oko 4 mm, a na kraju se nalazi paperjasti izraštaj koji treba omogućiti širenje semena vetrom. Kada počne rast cvetne stabljike salatini listovi gube na ukusu jer postaju gorki u određenoj meri.

Koren je jak i sa određenim brojem sekundarnog korenja koje se kreće sa strane u zemlji.

Varijeteti

Mada smo spomenuli dva glavna varijeteta koja se kod nas mogu naći u prodaji, na razvijenijim tržištima ta ponuda je dosta veća. Zelena salata će vremenom i kod nas da se počne više gajiti u svim njima kako se kupci više budu interesovali za njih.

  • Lisnata salata (Lactuca sativa)
  • Salata za rezanje (L.s. var. acephala)
  • Glavičasta salata (L.s. var. capitata)
  • Rimska salata, marula (L.s. var. romana subvar. longifolia)
  • Šparglasta salata (L.s. var. angustana subvar. asparagina)

Razlozi za uvođenje novih varijeteta u potrošnju su najčešće praktične prirode. U restoranima se često poslužuje ona sa naboranim ivicama listova, jer kada se posluži u tanjiru ima istu zapreminu kao redovna salata ali manju težinu. To bi se moglo i nazvati obmanom kupaca, ali se oni ne žale jer im je zanimljivo da probaju nove stvari u restoranima.




Gajenje salate

Poželjno je da se gaji u plodoredu, kao dobre predkulture za nju su paradajz kao i sve vrste kupusnjača iz razloga jer se za njih vrši đubrenje stajnjakom. Ova biljka je veoma osetljiva na đubrenje azotom i treba na to obratiti pažnju.

Nedostatak hranljivih materija u zemlji može da izazove promene na biljkama koje dosta podsećaju na oštećenja koja nastaju od nekih bolesti. Probleme mogu izazvati nedostatak azota, fosfata, kalijuma, magnezijuma, kalcijuma i na proizvođačima je da se upoznaju sa svim simtomima koje ovi nedostatci izazivaju (pitati stručna lica) da bi se moglo na vreme reagovati tokom proizvodnje.

Rasad

Proizvodnja rasada je veoma bitna stvar jer je to praktično jedini način kako se gaji salata, direkna setva se koriti za male površine na okućnici. Ovde ima jedan izbor koji svako treba naparaviti za sebe, da li će rasada zelene salate da se kupuje ili će je sam proizvoditi. Proizvodnja rasada zelene salate može trajati od 4 do 6 nedelja.

U nekom ranijem periodu se tehnologija proizvodnje rasada zasnivala tako da su biljke presađivane sa golim korenom na stalno mesto. Sada je već postalo uobičajno da se koristi kontejnerska proizvodnja, što omogućava da se biljka posadi direkno sa zemljom u kojoj je koren razvijen što doprinosi bržem i ujednačenijem razvoju.

Nakon setve pa sve do perioda nicanja temperatura se u plasteniku drži na oko 20°C, a nakon nicanja se drži između 10°C i 15°C. Biljka je spremna za presađivanje kad ima razvijena 4 lista, međutim ako su uslovi na otvorenom polju nepovoljni za gajenje zelene salate, rasada se u tom slučaju može do dve nedelje čuvati na temperaturama oko °C.

Prolećna proizvodnja salate

U ovom slučaju se sejanje radi proizvodnje rasade obavlja u februaru ili martu, a presađivanje rasada salate na stalno mesto se obavlja krajem marta i tokom aprila. Ovako u prolećnom gajenju glavice salate se mogu brati u maju i junu mesecu.

glavica zelene salate

slika sa wikimedia.org

Jesenji uzgoj salate

Tokom jula i avgusta se može obaviti setva semena za proizvodnju rasada, a njegovo presađivanje se radi u septembru mesecu. Na ovaj način se mogu dobiti glavice salate za berbu tokom septembra meseca.

Ozimno gajenje salate

Rasada salate počinje da se proizvodi sejanjem semena krajem avgusta meseca da bi se na stalno mesto rasad mogao prebaciti u oktobru. Salata u ovom slučaju celu zimu provodi na parceli, a berba sledi u martu i početkom aprila meseca.

Proizvodnja u zaštićenom prostoru

Zelena salata u plastenicima se proizvodi slično kao i na otvorenom, potrebno je voditi računa o vremenu dozrevanja sorte nakon presađivanja rasada. U nekim slučajevima je to 20 dan, ali može ići i do 45.

Plasteničkom proizvodnjom se međutim omogućava da se nastupi u rano proleće sa spremnim proizvodima na tržištu i da se postigne dobra cena. Takođe se u kontrolisanim uslovima može obavljati proizvodnja u kasnu jesen što je veliki plus za dozrevanje i branje zelene salete (može da se pokrije period oko nove godine).

plastenička proizvodnja zelene salate

Od štetnih inseketa probleme mogu praviti neke vrste lisnatih vaši (Aphis fabae, Aulachortum solani, Myzus ornatus), takođe treba spomenuti vrstu korenova vaš salate (Pemphigus bursarius) koja u zimskom periodu se može hraniti sisanjem sokova iz korena. Od štetočina treba spomenuti još i puževe.

Bolesti koje mogu napraviti problem su mnogobrojne od kojih se neke javljaju u najranijem periodu pa mogu izazvati i poleganje rasada zelene salate (Rhizoctina solani, Pythium spp., Fusarium oxysporum, Sclerotinia spp.). U kasnijem periodu se mogu pojaviti plamenjača ( Bremia lactucae), bela trulež (Sclerotinia minor i Sclerotinia slerotiorum), koncentrična pegavost lista (Alternaria cichori), smeđa pegavost (Marssonina panattoniana), pepelnica (Erysiphe cichoracearum f.sp. cichorii), virus mozaika salate.

Berba i skladištenje

Pravo vreme kad se započinje branje salate se određuje na osnovu sorte koja se gaji, kada glavica dostigne maksimum a pre nego počne rast cvetne stabljike. Berba se obavlja ručno pošto se nožem odseca iznad korenovog vrata.

Nakon odsecanja se sa glavice odstranjuju spoljni listovi koji su lošijeg izgleda, a ostavljaju samo oni koji neposredno okružuju glavicu. Berba se obično izvodi u nekoliko prolaza što omogućava da se na tržište plasira manja količina sveže zelene salate koja se najviše ceni.

Ukoliko se u gajbe slaže u dva reda, onda se na prvi složeni red postave listovi salate da bi stvroli fizičku prepreku. Tek nakon toga se slaže drugi red salate, na ovaj način se osigurava bolji transport.

Tema na poljoinfo forumu :