Sojin plamenac ( Etiella zinckenella ) predstavlja vrstu leptira koji napada useve soje, graška, sočiva, pasulja i sličnih sorti. Štetu prave njegove gusenice koje mogu da ugroze i razne druge biljke. Mogu da unište između 5 i 30 posto prinosa, jer se veoma brzo razmnožavaju i lako šire.

Posebno se ističe druga generacija larvi ovog insekta, jer su one najagresivnije. One napadaju srednjestasne sorte soje, dok pripadnice treće generacije ugrožavaju kasnostasne sorte. Ovaj insekt je prisutan u južnoj i istočnoj Evropi, kao i u tropskim i suptropskim krajevima Afrike i Azije.

Na terenu se za ovog leptira koristi još i naziv bagremov plamenac.

Izgled

Kada je u pitanju sojin plamenac, leptir je sive boje sa blago izraženim ukrasima žutih nijansi po krilima. Dužina koju dostiže odrasla jedinka je oko 18 mm. Raspon krila sojinog plamenca je između 22 i 26 milimetara. Poseduju tri para nogu, a na glavi imaju dve antene koje podsećaju na pincetu.

Gusenice ovog insekta mogu biti žuto-zelene do sivo-crvene boje, a obično su dugačke od 15 do 22 mm. Teško ih je uočiti, jer se kriju zavučene u semenkama i mahunama, gde se hrane.

Etiella zinckenella

slika sa wikipedia.org

Tu se nalaze i jaja ovog leptira, koja su veoma sitna i grupisana su u gomilice.

Ciklus razvoja

Sojin plamenac je leptir koji može da ima 2 do čak 7 generacija godišnje. U našim krajevima obično se razviju do tri generacije u godinu dana. Prezimljavaju u fazi gusenice učaurene u kokon, koje se nalaze zavučene u površinskom sloju zemlje ili u opalom lišću.

Na proleće se javljaju odrasli insekti koji su aktivni noću. Period rojenja traje od maja pa sve do septembra, kada se intenzivno razmnožavaju. Ženke ovog leptira jaja polažu na same mahune biljke, a svaka je u stanju da ostavi i po 600 komada.

zaštita soje

izvor lepinet.fr

Period embrionalnog razvića traje od dve do tri nedelje, ukoliko preovlađuje toplo i suvo vreme. Nakon toga, javljaju se mlade gusenice koje odmah napadaju mahune, ubušuju se u njih i prodiru u seme. Posle toga, one spuštaju do zemlje, gde se ukopavaju i pretvaraju u lutku, a potom u odraslog leptira. Samo poslednja generacija ostaje u zemljištu i kokonu i čeka sledeću godinu.

Šteta koju pričinjava sojin plamenac

Ukoliko je u pitanju napad malih razmera, sojin plamenac neće pričiniti veliku štetu. Njegove larve su osetljive na hladne vremenske uslove, a ugrožavaju ih i brojni predatori, pre svega ptice koje se njima hrane i ostali insekti.

Ako se, pak, u većoj meri javi sojin plamenac, šteta može da bude velika, pa se neretko desi da unište gotovo trećinu prinosa.Veliki broj generacija tokom godine je takođe jedan od faktora koji utiče na obim štete.

Napadnute mahune osim što su nagrižene, sadrže i feces gusenica koji prlja biljku i dovodi do propadanja. U unutrašnjosti mahuna se mogu videti isprepletene paučinaste niti.




Zaštita i suzbijanje

Najadekvatniji način za suzbijanje sojinog plamenca jeste primena agrotehničkih, bioloških i hemijskih mera. Od velike pomoći je i gajenje sorti koje su otporne na ovu i druge štetočine. Jedna od mera jeste poštovanje plodoreda na njivama.

Agrotehničke mere podrazumevaju upotrebu kvalitetnog semena, uz dobru prostornu izolaciju, naročito ako su u blizini zasadi graška. Pored toga, potrebno je primenjivati i redovno navodnjavanje i obradu zemljišta. U smislu bioloških meha, suzbijanje se vrši puštanjem trihograma, parazitoida jaja ovog insekta.

Pored toga, mogu se koristiti i neka mikrobiološka sredstva. Za hemijsko tretiranje preporučuje se konsultovanje stručnih lica koja će dati odgovarajući preporuku za zaštitu soje.