Suncokret ( lat. Hellianthus annuus ) je jedna od nekoliko biljaka koje su stigle iz Severne Amerike i sada se koriste širom planete. Osobina kojj se najviše poklanja pažnje na našim prostorima je količina ulja koja se može dobiti iz njegovih semenki. Na našim prostorima se ubraja među glavne ratarske kulture.

Da bi se dobili zadovoljavajući rezultati treba organizovati smeštanje košnica sa pčelama u blizini parcele gde je posađen. Kao značajan nusprodukt pri ceđenju ulja dobija se suncokretova sačma (upotrebljava se za pravljenje koncentrata za stočnu ishranu). Pored hibrida za proizvodnju ulja, postoje i oni namenjenu dobijanju zrna, koje se nakon berbe peče i potom prodaje kao “grickalica”.

Suncokret je poreklom iz Severne Amerike, mada se uspešno gajio i u Meksiku. Indijanci su mljeli njegove semenke za hleb, koristili su ga da dobiju ulje i latice od suncokreta su koristili za pravljenje čajeva.

Izgled

Suncokret može da naraste do visine od 3 metra, stabljika ima prečnik od 2 cm do 6 cm iznutra je šuplja, a po njoj se nalaze raspoređene dlačice. Postoje i neke ukrasne sorte koje mogu narasti značajno više. Glavice suncokreta su okrugli i rastu na vrhu biljke.

Zapravo je smeđa osnova glavice sastavljena od velikog broja malih cvetića, dok su žute latice koje ih okružuju po obodu u stvari listovi koji su tu da štite te fine cvetiće u sredini. Prečnik može biti od 5 cm kod nekih ukrasnih formi suncokreta do 40 cm kod hibrida koji se koriste u ratarstvu.

Uobičajno je da na industriskim sortama bude samo jedna glavica, ali nisu retke ni sorte na kojima se razvija više glavica na jednoj stabljiki. Karakteristično je da u ranoj fazi razvoja cveta i njegovog otvaranja se stabljika okreće za suncem. U kasnijoj fazi se cela biljka zaustavlja tako da bude okrenuta prema istoku.

Suncokretovi listovi su krupni, široki  do 40 cm i nazubljeni po svojim ivicama. Na stabljikama uglavnom rastu naizmenično. Seme suncokreta je prosečno dugačke oko 1,5  cm i izduženog su oblika blago sploštene sa strane. Svetle su boje i nalaze se u relativno tvdoj ljuspi koja je tamno sive boje.

Suncokret

slika pruzeta sa sajta turingsunflowers.com

Fenofaze suncokreta:

  1. Suvo seme
  2. Kotiledoni potpuno otvoreni
  3. Razvijena dva lista
  4. Razvijeno pet listova
  5. Osam listova; vidljive dveinternodije
  6. Cvetna glavica se odvaja
  7. Cvetna glavica odvojena potpuno
  8. Cvetne latice vidljive
  9. Početak cvetanja
  10. Puno cvetanje
  11. Seme sivo krajnjih dimenzija
  12. Puna zrelost
  13. Prezrelost

Gajenje suncokreta

U ratarsvu se preporučuje da se suncokret gaji u plodoredu i to svake pete godine. Kao predusevi za suncokret se preporučuju pšenica i kukuruz. Spada u ratarske kulture koje se rano skidaju sa njive, pa ostavlja dosta vremena za kvalitetnu pripremu zemljišta za narednu kulturu koja će se sejati nakon njega.

Poželjno bi bilo pre početka osnovne obrade  uraditi analizu zemljišta. Potom se obavlja đubrenje stajnjakom i jesenje oranje. U proleće se može dodatno obaviti đubrenje na parcelama gde je to potrebno, a zatim raditi predsetvenu pripremu zemljišta.

Setva suncokreta se obavlja krajem marta ili početkom aprila meseca. Rastojanje suncokreta u redovima obično bude 20 cm do 30 cm, a rastojanje između dva reda bude 70 cm. Prosečna dubina na koju se polaže seme suncokreta treba da bude 5 cm. Ovde je veoma poželjno da se ispoštuju preporuke proizvođača semena jer je to dobar način da se ostvare maksimalni rezultati.

Suzbijanje korova u zasadu je veoma bitno i sa prvim kultiviranjem se može početi kada biljke imaju dva lista. Sledeće kultiviranje obaviti nakon dve nedelje i dalje prema razvoju situacije.





Navodnjavanje može biti neophodno u početnim fazama razvoja dok je suncokret relativno slab.U tom periodu se razvija i lisna masa koja je veoma bujna sa lišćem koje ima prilično veliku površinu.

Međutim kada se biljke razviju do pune veličine, dosta dobro podnose sušne periode koji ne traju previše dugo. Međutim iako biljke dosta dobro izgledaju na velikim vrućinama, problem nastaje jer dolazi do smanjenog stvaranja ulja u semenkama.

Da bi se postigli što bolji rezultati poželjno je da se u oblast gde se nalazi suncokret dovedu pčelinja društva na pašu. Pčele mogu da lete do 3 km od košnice radi došle do hrane i to treba imati u vidu kada se raspoređuju košnice. Nezgodno bi bilo da se sve skoncentrišu na jednom kraju njive i da drugi delovi pod suncokretom nisu pokriveni sa mogućnošću doleta pčela.

Mladi suncokret posejan na njivu

slika preuzeta sa foruma poljoinfo.com

Berba suncokreta se obavlja najčešće u prvoj polovini septembra meseca, mada je bitno obratiti pažnju na to kolika je vlaga u zrnu. Ukoliko se dugo čeka na berbu suncokreta, može da dođe do ispadanja  semenki koje su smanjile količinu vlage iz glavice suncokreta.

Da bi se berba obavila na vreme može da se obavi desikacija sa nekim hemijskim sredstvom, pa nokon par dana da se obavi žetva suncokreta. Još jedna bitna stavka o kojoj treba povesti računa jeste da li se završila sinteza ulja u semenkama.

Sama žetva suncokreta može da počne kada biljke je vlažnost manja od 14% (može se naići na na podatak da se može početi kada je vlažnost ispod 20%), sa tim da se nakon toga treba odraditi čišćenje i dodatno sušenje sušenje. Suncokret je spreman za skladištenje kada se vlažnost spusti ispod 10%.

Žitni kombajni koji se opreme posebnim adapterima se koriste za branje suncokreta. Pored montaže adaptera treba još obaviti dodatna podešavanja brzine okretanja bubnja, otvor sita-rešeta i razmak podbubnja.

procvetao suncokret

slika pruzeta sa poljoinfo.com

Bolesti i štetni insekti

Bolesti:

  • Bela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) – u pitanju je parazitna gljiva koja napada sve delove suncokreta.
  • Siva pegavost stabljike suncokreta (Diaporthe helianthi) –
  • Plamenjača suncokreta (Plasmopara helianthi) –
  • Siva plesan suncokreta (Botrytis cinerea) –
  • Mrka pegavost suncokreta (Alternaria helianthi) –
  • Crna trulež (Phoma  macdonaldi) –
  • Vlažna trulež (Rhizopus spp) –
  • Rđa suncokreta (Puccinia helianthi) –
  • Siva pegavost lišća (Septoria helianthi) –

Volovod  (Orobanche Cumana)  — zapravo i nije bolest, već je u pitanju parazitska biljka koja se kači uz koren suncokreta. Postoji nekoliko rasa ove biljke koje se označajavaju slovima A, B, C, D i E.

Štetni insekti:

  • Stričkov šarenjak (Vanessa cardui)
  • Crna repina pipa (Psalidium maxillosum)
  • Peščar (Opatrum sabulosum)
  • Lucerkina stenica (Adelphocoris lineolatus) – poznata i pod nazivom lucerkina sovica
  • Poljska stenica (Lygus rugulipennis)
  • Šljivina vaš (Brachycaudus helichrysi)
  • Crna repina vaš (Aphis fabae)
  • Stepski popac (Aheta (Gryllus) desertus Pall.)

Hibridi suncokreta

Za savremeno gajenje suncokreta se mnogo pažnje obrača na to koliko se ulja može dobiti posle berbe. U drugoj polovini dvadesetog veka se u toku selekcije obraćala pažnja pored količine ulja i na to koliko se može meda dobiti sa hekttra zemlje posejane suncokretom.

Pored količine ulja koja se dobija od hibrida suncokreta selekcijom se još poboljšavaju neke osobine: ujednačen rast, otpornost na sušu, otpornost prema najčešćim bolestima suncokreta i umanjeno osipanje semena tokom procesa zrenja.

Kod novijih hibrida se pažnja poklanja položaju glave, postoji težnja da se obezbedi odvođenje vode koja bi se slila. Raniji hibridi suncokreta su imali takav položaj glavice da se voda duže zadržavala, to je stvaralo povoljne uslove za razvoj  i napredovanje nekih bolesti suncokreta.

Poleganje suncokreta je još jedna osobina koja se selekcijom pokušava što je moguće više smanjiti.

Ukrasni suncokret

varijanta ukrasnog suncokreta

ukrasni suncokret 022

ukrasni suncokret žute boje

Slike ukrasnih suncokreta su preuzete sa sajta stagetecture.com

Pored toga postoji i sorte suncokreta koje se koriste kao ukrasne biljke i za te namene je proizveden veliki broj različitih hibrida,  po bojama, veličini cveta i po visini same biljke. U osnovi se kada je proizvodnja u saksijama u pitanju koriste niski, dok se se za proizvodnju rezanih cvetova koristi viši suncokret.

Ukrasni suncokret se deli na dve vrste: multiflora i grandiflora. Razlika je u tome što vrste koje spadaju u grupu multiflora imaju više dugih cvetnih stabljika na dugim drškama. Grandiflora sa druge strane ima jaku centralnu stabljiku sa velikom cvetnom glavicom, dok se sa strane nalazi nekoliko manjih izboja sa kraćim  cvetnim drškama i manjim cvetovima.

Kada se sade niži hibridi treba povesti računa da bez obzira na visinu oni  trebaju razmak između sebe od bar 25cm da bi mogli da razviju lepe i velike ukrasne cvetove.

LIste tema u kojima se piše o suncokretu na poljoinfo forumu.